Performativnost: izvođenje roda i seksualnog identiteta

ready-for-marriage_quizPg-500x279

i.
Do teze kako crte karaktera ponajprije oblikuje osobna povijest povreda, uskraćivanja ili odbijanja ljubavi koju je formulirao Wilhelm Reich na ponešto drugačiji način dolazi i Judith Butler, primijenivši pojam performativnosti Jamesa Austena na rod, sidrište identiteta.
Tzv. «Butleričin performativ» teza je po kojoj pojedinac kod svake nove izloženosti uvredama ne čuje samo uvredu koja mu je konkretno tog trena upućena, već se ona u glavi vrijeđane osobe Continue reading

Fiziološko ukotvljavanje društva: ožiljci na suptilnom tijelu

energy_and_emotion

i.
U raznim vještinama kultiviranja tijela (yoga, qi gong, kazalište, ples, borilačke vještine općenito, od olimpijskih sportova posebno gimnastika, klizanje) tjelesno pamćenje/ reprodukcija stava veoma se cijeni. Za te se vještine općenito smatra da kultiviraju um barem u podjednakoj mjeri kao i tijelo.
Također, u velikoj većini tih vještina smatra se da reprodukcija tjelesnog stava automatski u vježbaču izaziva i adekvatan/ popratni mentalni stav. Zauzimanje fizičkog stava izaziva adekvatan psihički odgovor, svojevrsnu mentalnu reprodukciju stava. Ovu činjenicu Continue reading

Karakter/ identitet/ maska: utjecaji i mogućnost samostalnog djelovanja

ews_stripemask-620x465

i.
Pojedinca možemo promatrati kao svojevrsnog glumca koji raspolaže izvjesnim repertoarom maski. One mu svojom promjenjivom pojavom i polifonim glasom omogućavaju komunikaciju s kolegama glumcima i/ ili publikom. Ograničeni repertoar maski svakog pojedinog glumca označavamo sa Ja/ drugi, karakter, ličnost, identitet/ identiteti.
Iz tog zamišljenog totaliteta ličnosti (osobe) lako bismo mogli izlučiti sastavne dijelove, pojedine aspekte koje nazivamo crtama karaktera. Karakterne crte manifestiraju se kao ponašanje i tjelesni stav. Ponašanje i tjelesni stav društveno su uvjetovani. Continue reading

Enkulturacija, kultiviranje (energije)

society_of_the_spectacle

i.
Wilhelm Reich u Analizi karaktera (1987) navodi kako Lamarck razlikuje autoplastičku (organizam mijenja sebe) i aloplastičku (organizam mijenja svoju okolinu: tehnologija i civilizacija) prilagodbu u psihičkom životu. Ovu Lamarckovu podjelu kasnije preuzimaju i Freud i Ferenczi.
Prilagođavanje, mijenjanje sebe, izgradnja karaktera autoplastička je funkcija koju većinom pokreću smetnje i neugode iz vanjskog svijeta, a služi izbjegavanju neugode (Unlust), Continue reading

Skica za proučavanje užitka

i.
Seksualni se užitak „proteže izvan pojedinca, na društvene odnose i institucije koje nadilaze individualnu sudbinu“ (Abramson, Pinkerton).
Historijske su institucije podruštvenile, politizirale, historizirale i kolonizirale seksualnost, tu prirodnu funkciju potrage za užitkom, te se iz tog razloga problem/ pitanje ljudske seksualnosti, koji se u ovom svijetu navodno dokinutih metanaracija pokušava nametnuti kao isključivo seksološki ili isključivo psihološki, razotkriva kao Continue reading

Seksualna energija (i njeno «otkriće» na Zapadu)

Wilhelm-Reich-2

i
Dr. Sigmund Freud svojim je knjigama Tumačenje snova (1900.) i Tri rasprave o teoriji seksualnosti (1905.) u značajnom stupnju odredio smjer daljnjeg razvijanja znanosti i umjetnosti zapadnog kulturnog kruga. Potencijal društveno-kritičkog značaja Freuda nije zanemariv niti danas; teme kao što su primat seksualnih nagona u čovjekovom duševnom životu, seksualnost djece i kritika koncepta normalnosti i danas u sebi nose tu subverzivnu potenciju. Continue reading

Fragmenti ljubavnog diskursa

love

i.
Fragmenti ljubavnog diskursa Rolanda Barthesa prvotno su objavljeni 1977. godine pod nazivom Fragments d’un discours amoreux.
Barthes Čitatelju razotkriva strukturu u pozadini diskursa ljubavnika, mit na djelu, prokazujući ideju Ljubavi i njeno prevođenje u svakodnevni život kao nužno represivne sistemske blokove (kao što je represivan i sam jezik). Ovaj tekst stoga je i revolucionaran, ili barem ima potencijal tako djelovati. Continue reading

Konstrukcija identiteta, teme i anateme

war

i.
Identitet pojedinca pripovjedna je struktura stvarana na binarnoj opreci Ja : Oni/Drugi, a očituje se u relativno originalnom skupu obrazaca mišljenja, osjećanja i djelovanja (tijela). Slijedom toga da smo kao ljudska bića odmah po rođenju učinjeni dijelom većih društvenih cjelina, naši osobni identiteti nužno nastaju kao dio šire narativne strukture koju nazivamo kolektivni identitet. Continue reading

Žena u antičkom teatru

110women

i.
Feministička kritika je već zarana uočila tijelo kao mjesto rascjepa prividnog jedinstva na glumca i ulogu, osobu i masku, spol (biološki nadan) i rod (konstruiran izvedbom, odnosno, njenim ponavljanjem). U slučaju klasičnog grčkog kazališta ovaj rascjep možda je lakše uočljiv no drugdje, zbog proste historijske činjenice da su tragedi bili samo i isključivo «ljudi», što će reći ne robovi i ne žene. Continue reading