Ljubav je Zakon/ Love is the Law

Prolazi tako neku vecer pored nas nevelika skupina djecaka
mladih ljudi
marsirajucim korakom,
vitlajuci zastavama na dugim motkama
na ponesto distorziran ritam Yellow submarine
(mada sumnjam da su culi za Beatlese a Yellow submarine…)
ukočeno čvrsto protutnji ulicom,
u (nacionalnom) zanosu skandirajući “Ubaci ovdje parolu po slobodnom nahođenju”.
Eto zasto ne volim praznike/ slavlja nacionalnog ponosa.
Praznik? Čega se praznim (od)?
Zanos nacionalnog ponosa zacas od “mi smo super” postane potencijalno krvavi “mi smo super oni ne valjaju, ajmo ih nabit” (sexualna aluzija toliko je očita da je presmiješno)
Panem et circensis.
Šta bi na ovo rekao Čika Rajh/ Reich? Wilhelm Reich.
Vidite kolegice, ti djecaci/ mladi ljudi imaju dovoljno godina da bi vec uvelike trebali baratati ljubavnim znanjima no buduci da su sexualno (ne)odgojeni, zapostavljeni oni svoj seksualni poriv izrazavaju posredovano, sekundarno. Tako se umjesto na Katarinu iz 3 ce pale na price o VELIKOJ naciji.
Cinjenica da su im pornografski sadrzaji dostupniji no ijednoj generaciji prije ne doprinosi situaciji jer
1)pornografija potice poriv koji u njihovim godinama ionako nema potrebe poticati (iskljucivo zdravo usmjeravati)
2) urodjeni su u kulturu koja je unatoc viskom stupnju “seksualiziranosti” kronicno sexualno neodgojena. (da ne idem u vulgarnosti)

vodite ljubav, to je dobro za zdravlje